TRANSGRESSUS
Nakon slikarskog ciklusa, Globalna silikonizacija, kojim je obradio problem čovjekova otuđenja u suvremenom informatičkom društvu, tematizirajući virtualnu stvarnost, sintetičke osjećaje i odrođenost od organske prirode, ciklusom Transgressus, Tomislav se vraća na početak industrijske revolucije, istražujući prve zametke nastanka suvremenog doba kroz čelične konstrukcije koje su neizostavan dio života modernog čovjeka i vizura svakog suvremenog pejzaža. Relikti industrijske revolucije, mostovi, zgrade, kolodvori, željezničke pruge, ostavljaju dojam strahopoštovanja prkoseći svojom snagom prirodnim zakonima. Od izuma parnog stroja do danas svijet se drastično ubrzao, stoga ni percepcija stvarnosti više nije ista. Moderni čovjek rado koristi snagu stroja i suvremene tehnologije, poistovjećujući se s njom, doživljavajući je vlastitom. U sjedinjenosti sa strojem, čovjek je u pokretu koji nadilazi njegovu prirodnu brzinu kretanja, a perspektiva koju mu je omogućena, rezultira nadljudskim doživljajem. Upravo su takvi i Tomislavovi objekti, kreću se i gledani su iz pokreta. Snažne horizontalne, vertikalne i dijagonalne konstrukcije mostova lebde u kaotičnom prostoru satkanom od bezbroj malih uskovitlanih čestica. Metal vrišti, raspada se od brzine, a njegova čvrsta struktura u dodiru sa česticama organskoga, dematerijalizira se. Iako neke konstrukcije još uvijek ostvaruju vezu s realnim svijetom, druge su pomaknute u irealno. Ti oblici su sažetiji, kompaktniji, teži, prkose zakonima fizike i mehanike i trpe puno veće trenje nego objekti koji ostvaruju naoko realan dodir sa zemljom. Uloga konstrukcija je premošćivanje s jedne obale na drugu, iz jednog emocionalnog životnog razdoblja u drugo, pa iako se doimaju čvrste i stabilne, nemaju jasno uporište, mijenjaju se, stišavaju i rasplamsavaju, poput kakvog dijagrama emocionalnih stanja. Industrijski, kozmički i emocionalni pejzaži, Tomislava Zovke, rezultat su proživljenih duhovnih stanja i životnog iskustva, izlaze iz podsvijesti prikazujući proces evoluiranja umjetnika i čovjeka koji pokušava ovladati svojim unutarnjim svemirima i uskladiti ih s beskonačnošću koja ga okružuje.
Tomislav Ćavar, dipl. pov. umjetnosti
Tomislav Zovko
Rođen 1986. u Mostaru. Završio Opću gimnaziju fra. Dominika Mandića u Širokom Brijegu 2005. Magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. u klasi red. prof. Ante Kajinića. Trenutno je apsolvent na doktorskom studiju “Ars sacra” na istoimenoj akademiji pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka. Sudionik brojnih likovnih kolonija. Do sada sudjelovao na 70 skupnih izložbi u BiH i inozemstvu, te priredio 10 samostalnih izložbi. Član Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. Član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2013. Od 2015. radi kao predavač na Visokoj školi “Logos centar” u Mostaru, a od 2018. i kao voditelj Studijskog programa Dizajn na istoimenoj instituciji.
Dobitnik Prve nagrade za djelo “Težina promjene”, na skupnoj žiriranoj izložbi Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH, 2016.