Darko Dugandžić je prema vokaciji grafičar i do sada se uglavnom izražavao crnom i bijelom, ali s karakterističnom paletom koja se protezala od najsvjetlijih do potpuno tamnih tonova. U tom načinu suptilnoga nijansiranja već se mogla naslutiti njegova sklonost slikarstvu jer je bogatstvo nijansi samo po sebi evociralo kolorizam koji će se na platnima manifestirati u eksploziji boja i kolorističkoj dinamici velike kakvoće. Boja je napokon progovorila, i to ne stidljivo, nego mediteranski snažno, ali nikada neobuzdano. Iako koristi tehniku drippinga, sliku gradi sigurnim, monumentalnim gestama i – bez obzira na ekstatična iskustva –uspijeva kontrolirati spletove emocija i tok boje, te uspješno spojiti slikarstvo sa svojim minucioznim grafičkim karakterom.
Na djelima koja nose slikarski ciklus koristi grafičku strast otiskivanja matrica labirinta u negativu koje će kasnije doraditi kistom i dati im potpuno novu slikarsku perspektivu. Nadalje, snažnu formu labirinta provlači kao lajtmotiv, poigravajući se njegovom simbolikom i iskorištavajući njegovu strogu geometrijsku formu za smirivanje organičke, kolorističke ekstaze. Simbolikom labirinta propituje stranputice života i beskonačna kruženja u kojima je često prisutna bezizlaznost, ali i pozitivna energija koja usmjerava prema središtu labirinta kako bi u beskonačnoj potrazi dovela do cilja i konačne spoznaje. U ciklusu se nalazi nekoliko radova religijske tematike koji nikad nisu narativnoga karaktera jer umjetnik religijsko iskustvo proživljava u samom slikarskom činu kojim će kasnije uvući promatrača u isti emocionalni svijet nastao tijekom slikanja. Simbolom drače, kojega uvodi na nekim platnima, definira bremenitost života u Hercegovini i osebujni karakter Hercegovca kojem drača osvaja usjeve i bode ga kada je želi ukloniti pa i on polako poprima njezin karakter. Na svim slikama ove tematike vidljiva je agonija umjetnika koji se slikarstvom uživljava u neiskvarenu, moralnu, kršćansku Hercegovinu iz prošlosti, tragajući na taj način za izgubljenim svjetonazorima i sukobljavajući se sa suvremenim trendovima i problemima.
Također u svojim radovima oživljava mirise vina, smokve, spaljene drače na kamenjaru i snagu zlatnoga užarenoga sunca.
Čitav slikarski ciklus nosi jedinstven karakter i ostavlja dojam kao da je nastao u jednom dahu bez prekida i uvlači nas bezrezervno u sveobuhvatnu neprekinutu sliku. Umjetnost Dugandžića borba je racionalnoga i podsvjesnoga te – isto tako – lirske, mistične i ekspresivne likovne poetike. Također je borba dvaju različitih karaktera, promišljenoga minucioznoga grafičara i ekspresivnoga neobuzdanoga slikara. Vidljivo je da Dugandžić inspiraciju crpi iz najdubljih emocionalnih rezervoara i posve je sigurno da ovakav pristup slikarstvu ne bi bio moguć́ bez potpunoga uživljavanja u egzistencijalna, životna i religijska pitanja. Stoga on iskreno promišlja i prikazuje ono što osjeća, ne podilazeći nikome i vjerujući samo u svoj sudbinski umjetnički izraz.
dipl. pov. umj. Tomislav Ćavar
